Bosna i Hercegovina ima hiljadugodišnju historiju. Ona je europska zemlja koja se nalazi na Balkanu i pripada južnoj Europi.
U imenu Bosna i Hercegovina su dva naziva, Bosna kao i Hercegovina.
To su nazivi dviju pokrajina i različitih su nastanaka i starosti.
Ime Bosna je veoma staro i prvi put je upotrebljeno sredinom 10. stoljeća.
Taj naziv se odnosio na prostore oko srednjeg i gornjeg toka rijeke Bosne. Svoje ime Hercegovina je dobila sredinom 15.stoljeća kad su vladari na tom prostoru nosili titulu herceg. Ranije se to područje zvalo Hum i Zahumlje.
Teritorija BiH imala je puno država manjih i većih.
S vremenom površina Bosne i Hercegovine se mijenjala. U 10. stoljeću Bosna nastaje kao država, mala, samostalna zemlja na prostoru gornjeg toka rijeke Bosne. U 11. stoljeću Bosna je kao sve druge zemlje na ovom prostoru bila pod vlašću Bizanta. Sredinom 11. stoljeća zetski kralj je osvojio i Bosnu.
Početkom 12. stoljeća Bosna je ponovo samostalna. 1180. godine Bosnom je zavladao Kulin ban, "veliki ban" koji je utemeljio bosansku državnost i samostalnost.
Najveću moć i veličinu Bosna je dosegla za vrijeme Tvrtka Prvog koji je vladao od 1353. do 1391. godine. Pored prostora Bosne, u vrijeme Tvrtka l u sklopu teritorija njegove države su bili jadransko primorje od Zadra do Kotora sa otocima Bračem i Hvarom bez Dubravnika na jugu, prostranstva do rijeke Drine i Lima na istoku, veliki dio Hercegovine i Kraljevina Bosna u 14. stoljeću susjednih zemalja.
Nastanak i razvoj države pratila je pojava Bosanske Crkve - Bogumila. Bosanska država se održavala i učvrstila i pored mnogih napada na nju.
Bosanska država postepeno slabi nakon smrti Tvrtka l. Krajem 14. i početkom 15.stoljeća počinju upadi Turaka u Bosnu da bi na kraju oni zauzeli cijelu Bosnu 1463. godine. Bosna i Hercegovina je bila pod vlašću Turske sve do 1878. godine kada je okupirana od Austro-Ugarske.
Završetkom Prvog svjetskog rata dolazi do stvaranja nove države Srba, Hrvata i Slovenaca koja će se kasnije nazvati Kraljevina Jugoslavija, a u čiji sastav ulazi i Bosna i Hercegovina.
A po završetku Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je u sastavu nove Titove Jugoslavije kao jedna od šest federalnih republika. Od 1974. godine novim Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Republika Bosna i Hercegovina dobija još više odlika samostalnosti i svoj vlastiti republički Ustav.
Osnivanje Bosne i Hercegovine
Raspadom Sosijalisticke Federativne Republike Jugoslavije na njenom tlu nastalo je nekoliko samostalnih država. Slom i raspad bivše Jugoslavije bio je propraćen surovim ratom, najprije u Sloveniji pa u Hrvatskoj i, na kraju u Bosni i Hercegovini.
Put do stvaranja suverene Bosne i Hercegovine bio je izuzetno težak i, nažalost, veoma surov. Želja naroda Bosne i Hercegovine je da žive u samostalnoj, nezavisnoj državi usprotivle su se Srbija, Crna Gora i dio ekstremnih Srba iz Bosne i Hercegovine. Oni su 1992. otpočeli rat u Bosni i Hercegovini.
Agresorske snage su, u četverogodišnjem ratu, artiljerijom razarali gradove i ubijali njihovo nedužno stanovništvo. U Bihaću, Cazinu, Jajcu, Bugojnu, Travniku, Maglaju, Zavidovićima, Tuzli, Zenici, Sarajevu, Mostaru i u drugim naseljenim mjestima ubijeno je više desetina hiljada ljudi svih nacionalnosti i vjera. Po još uvijek nepotpunim podacima u Bosni i Hercegovini poginulo je od agresora oko 200.000 ljudi, silovano je više hiljada djevojaka i žena, iz svojih domova protjerano je oko 1,240.000 ljudi, razoreni su mnogobrojni kulturni, obrazovni i vjerski objekti, uništene su mnoge vitalne saobraćajnice itd.
Pa ipak Bosna i Hercegovina nije pobijeđena. Ona je uspjela da se odbrani, a njeno stanovništvo uz skromnu humanitarnu pomoć da preživi.
Armija Bosne i Hercegovine i snage Hrvatskog vijeća odbrane bile su na putu da neprijatelje potpuno poraze.
Međutim, Pariškim sporazumom, na kraju 1995. godine, zaustavljen je rat u Bosni i Hercegovini. SAD i zemlje Evropske unije uz saradnju Rusije uspjele su da poslije dugotrajnih pregovora okončaju rat i da sve strane u skobu potpišu mirovni sporazum. Bosna i Hercegovina je Pariškim ugovorom dobila sve neophodne pretpostavke da se ponovo integriše u jedinstvenu i demokratsku zemlju u kojoj će svi narodi koji u njoj žive imati ista prava i obaveze, ali i visok stepen samoodlučivanja. Svi njeni narodi slobodno će njegovati svoje vjerske, obrazovne, kulturne i nacionalne tradicije. Integracijom Bosna i Hercegovina će ponovo postati zemlja tolerancije, zajedničkog življenja različitih naroda, onakva kakva je bila u svojoj hiljadugodišnjoj historiji.
VELIČINA I GRANICA BOSNE I HERCEGOVINE
Bosna i Hercegovina je mala evropska zemlja. Njena površina iznosi 51.129 km2. Ona je ipak po površini veća nego Belgija, Danska, Nizozemska ili, na primjer, Švajcarska.
Granice Bosne i Hercegovine u osnovi su prirodne i historijske. Njena granica na sjeveru prema Hrvatskoj je povučena rijekom Savom, na zapadu donjim tokom rijeke Une i planinskim masivom Dinara na jugu. Na istoku je granica rijeka Drina. Republika Bosna i Hercegovina se nalazi izmedu 42*26’ i 45*15’ sjeverne geografske širine. Ona se nalazi na balkanskom poluotoku u njegovom središnjem dijelu, najvećim dijelom na prostoru Dinarske planinske oblasti. U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina bila u sastavu Turskog Carstva bila je najistureniji zapadni dio tog carstva i granica prema evropskim državama. Glavna osobina geografskog položaja Bosne i Hercegovine ogleda se i u njenoj strateškoj ulozi na prostoru u kojem su se dodirivali i sukobljavali interesi dva velika carstva, Turske s jedne i Austro-Ugarske s druge strane kao i dviju kultura.
Sarajevo
Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i glavni centar svih kulturnih i političkih događaja. Grad okružuju visoke i šumovite planine: Igman, Trebević, Jahorina, Romanija i Crepoljsko. Kroz Sarajevo teče više rijeka. Sa istoka teče Miljacka, sa jugoistoka Željeznica, a ispod Igmana su vrela rijeke Bosne.
Kada su Turci u prvoj polovini petnaestog stoljeća osvojili vlast u Bosni i Hercegovini, nazvali su naselje Saraj-Ovasi. Na turskom jeziku to znači dvor, a ovasi znači polje, dakle Saraj-Ovasi je polje oko dvora. Iz ovog imena je poslije nastalo Sarajevo.
U Sarajevu je oduvijek bilo, a i do današnjih dana je brižno čuvano i sačuvano mnogo različitih vjerskih objekata: Careva džamija, Katolička Katedrala, Pravoslavna crkva, Evangelistička crkva, Jevrejsko groblje i Hram i Muzej Jevreja.
Za vrijeme svih vladavina Sarajevo je uvijek bio važan grad. U Sarajevu se sastaju dvije kulture: starija istočna i novija zapadna kultura.
U današnjem Sarajevu uočavamo tri stila podizanja i gradjenja zgrada:
- Orijentalni stil
- Evropski stil
- Stil novogradnje
Orijentalni dio grada čine građevine podignute u doba turske vladavine. Evropski stil gradnje dolazi s Austro-Ugarskom, a nakon Drugog svjetskog rata podižu se novi dijelovi grada s visokim neboderima.
© 2007.historija.info